Film Review: Frank

Frank (2014)

Redatelj: Lenny Abrahamson
Scenarist: Jon Ronson, Peter Straughan
Producenti: David Barron, Ed Guiney, Stevie Lee
Glume: Michael Fassbender- Frank, Maggie Gyllenhaal- Clara, Domnhall Gleeson- Jon
Trajanje: 95 min
"How to describe Frank?", pitanje je sad. "Frank" je irska komedija-drama, iako bih još prišila elemente crne komedije, meni najdražeg žanra. Sve do posljednjih pola sata, uvjereni smo da je u pitanju komedija s nekim šašavim tipom, kojem nisu sve na broju. Zašto? Ne znamo. Ali i nemamo vremena upitati se, zbog dinamike i zanimljivih likova, kojima se događaju, veoma, veoma neobične stvari.
Franka glumi Michael Fassbender, koji je posljednjih godina postao popularan, uglavnom zbog X-mena mlađoj publici, a redateljima i kritičarima zbog uloga u "12 godina ropstva", "Glad", "Shame". Lice je najbitnija stavka kod glume, kažu. U ovoj ulozi, Fassbender je dokazao suprotno. Svojim ponašanjem, držanjem i pjesmama, koje su apsurdne, kao njegova glava. Frank nosi papirnatu glavu do samog kraja film, te ima certifikat na koji se poziva kada je u opasnosti od otkrivanja svoje prave glave. Većini će biti jasno da s Frankom nešto nije u redu već u prvih nekoliko trenutaka. Na kraju filma *SPOILER* sumnje su nam potvrđene. Frank ima mentalnu bolest. Tema koja je svima poznata, ali malo obrađena. Zaslužuje više pažnje nego što je ima. U današnjem društvu, ljudi s mentalnim poremećajima su marginalizirani i označeni "čudacima". Filmovi i edukacija na temu nam pokazuju da su i oni samo ljudi.

Sporedni glumci su također izvrsni. Maggie Gyllenhaal glumi Claru, svojeglavu i kompleksnu ličnost. Teško ju je razumijeti, jer ni ona ne razumije sebe. Zar nismo svi takvi? Jon je neviđeni optimist iželi da sve bude dobro i lijepo i divno i mirisno i bez problema. Zaluta u bend, budući da je i sam glazbenik, te sklada. Frank ga prihvati, ostatak ne. Možda zbog toga ne želi priznati da s Frankom nešto dublje nije u redu? Tko bi si želio priznati da ga je jedino prihvatio luđak?
Film je iskustvo. Da, nasmijemo se i zabavimo, ali na kraju izlazimo s osjećajem... Ne sreće, ne tuge. Mislim da će doživljaj svakoga biti drugačiji, ovisi o vlastitom životnom iskustvu i problemima. Jer ovaj je film zapravo o svima nama. Bili mi društveno "normalni" ili ne, ovaj film će nam pomoći vidjeti druge iz novog kuta i svježe perspektive, te nam pokazati da nas Frank treba, ali i mi trebamo njega.
Do sljedećeg čitanja :)

2015 READING CHALLENGE

Prije nekoliko tjedana sam na Facebooku vidjela sljedeću fotografiju:

I odlučila sam se okušati u ovom izazovu čitanja. Vjerujem da neće biti lagano, te ću većinu pročitati u vrijeme ljetnih praznika, ali potrudit ću se. Javljat ću se svaka 2 mjeseca... Možda mjesec, ovisi kojim tempom ću čitati. Za neke imam ideju: recimo, za humorističnu knjigu ću vjerojatno uzeti Kishonovu zbirku, miljenicu majke; Noćni vlak za Lisabon, knjigu s magijom; Harry Potter (duh), knjiga autora kojeg volim, ali nisam pročitala; Hemingway, A Sunce izlazi...
Za neke uopće nemam ideja... Recimo, graphic novel. Za mene to uopće nije knjiga?!? Knjigu s lošim recenzijama? Autor sa istim inicijalima? Knjigu koju sam prosudila po naslovnici? Na slatkim mukama sam ;).
Planirate li vi okušati se u izazovu? Koje biste naslove preporučili?
Pozdrav do sljedećeg puta :)

Film Review: Volver

Volver (2006)

Redatelj: Pedro Almodóvar
Scenarist: Pedro Almodóvar
Producenti: Esther García i Agustín Almodóvar
Glume: Penélope Cruz -Raimunda, Carmen Maura -Irene, majka Raimunde i Soledad, Lola Dueñas -Soledad (Sole)

Volver je španjolska drama Pedere Almodóvara, koju sam odlučila pogledati u sklopu izazova 100 filmova preko ljeta, i koja me oduševila od početka do kraja. Priznajem da sam Penélope Cruz prije toga vidjela samo u "Devet" i "Piratima s Kariba",  te nikad prije nisam pogledala Almodóvarov film. Također, ovo mi je bio prvi film u cijelosti na španjolskom, kojeg učim i obožavam, te sam se htjela testirati. Dio dijaloga sam uspjela ponoviti, i moram priznati da mi je bio užitak slušati. Film je vizualno iskustvo. Pregršt boja koje se stapaju jedna u drugu i čine savršen sklad, iako bi u pravom svijetu, vjerojatno izgledale kaotično.
Kadrovi su, po mom skromnom mišljenju, odlični. Slike su jasne, dinamične, oslikavaju raspoloženje, usudila bih se reći. Volim kada mogu, ne znam se bolje izraziti, osjetiti redatelja u svakom trenutku. Ne vidjeti, već osjetiti prisutnost nekoga tko točno zna što radi i ima viziju.
Radnja je kompleksna, to say the least, ali zbog odličnog redatelja, nemamo takav dojam dok film traje. Kad završi i nekome ga pokušamo prepričati, shvatimo da ne znamo otkuda početi i ne znamo što reći, a da ne odamo previše. Zato uvijek jednostavno kažem: "Pogledaj film". Dosad se nitko nije razočarao.

Fotka vas je iznenadila, ha? Iako film je drama, ima krimi elemenata. Da ne ulazim u potankosti, dođe do ubojstva i "uskrsnuća". Neočekivano, ali funkcionira. A funkcionira uglavnom zbog odlične glumačke postave. Penélope Cruz me oduševila. Ulogu glumi s lakoćom, da potpuno zaboravimo da glumi, što je, smatram, cilj svakog glumca/e. Raimunda je sposobna, samostalna, inteligentna i brižna majka. Njena sestra Soledad (usamljenost) je baš kako joj ime kaže: usamljena. Nema dijete, muškarca, što je za španjolsko selo, u najmanju ruku neobično, roditelje. Ima samo Raimundu, koja uvijek ima i drugih briga. Osjećajna je, tj bolje pokazuje svoje osjećaje od Raimunde, lako ju je zavoljeti jer je brižna, puna ljubavi i uvijek je spremna pomoći. Dinamika obiteljskih odnosaje veoma zanimljiva. Nijedna obitelj nije savršena, a ova je daleko od toga.
Središte filma čine ženski likovi, što je za današnje vrijeme, nažalost, idalje neobično. "Volver" nam pokazuje i dokazuje, da žesnko centrirani filmovi mogu biti jednako uspješni i zanimljivi, kao i muški.
Bilo kako bilo, ne želim duljiti, pa ću vam svima preporučiti da film pogledate i podijelite dojmove. Pišite mi u komentare koje filmove želite vidjeti na blogu i sviđaju li vam se ovakve recenzije?
Do sljedećeg čitanja :)

Zdravo, svijete!

Hello, hello, nepoznata/i čitateljice/u!!!

Zovem se Angelina Jolie i dolazim iz Izraela.
Zezam se.
Ne poznajem Angelinu i nikad nisam bila u Izraelu. Ali volim Angelinu, poštujem ju kao glumicu i osobu, a volim i izraelske pisce, kulturu i klimu. Voljela bih upoznati Angelinu i otputovati u Izrael, tko ne bi?
Živim u Hrvatskoj, u Zagrebu, običnim životom učenice koja pohađa srednju školu. Hrvatsku ne volim pretjerano, a ni školu. Što se mora nije teško?
Volim čitati, gledati filmove i šminku. Točnije, obožavam čitati, gledati Spielbergove filomve i nositi sivi ruž. To me čini sretnom. A sreća je bitna u životu. pogotovo danas, kad smo izgubili mnogo razloga za smijeh, a dobili mnogo za tugu.
Zbog potonjeg sam odlučila pisati blog. Želim nešto što će me veseliti, nadam se da će veseliti i druge. Pisat ću o svemu što me zanima. O knjigama koje sam pročitala, filmovima koje sam pogledala, šminki koju sam nosila. Možda ću pisati o stvarima koje me smetaju, putovanjima i događajima koji su me obilježili. Možda ću opisivati kišu, svog perzijanera, čaj koji me oduševio ili loš dan koji me narogušio. Nadam se da neću puno o lošim stavrima. Čak i kad se čini da ih je više nego dobrih. Željela bih da ovaj blog bude dobra stvar zbog koje ću na kraju dana imati smiješak.
Ovo je bio kratak uvodan post, tek toliko da me malo upoznate. :)
Čitamo se uskoro!