Film Review: Frank

Frank (2014)

Redatelj: Lenny Abrahamson
Scenarist: Jon Ronson, Peter Straughan
Producenti: David Barron, Ed Guiney, Stevie Lee
Glume: Michael Fassbender- Frank, Maggie Gyllenhaal- Clara, Domnhall Gleeson- Jon
Trajanje: 95 min
"How to describe Frank?", pitanje je sad. "Frank" je irska komedija-drama, iako bih još prišila elemente crne komedije, meni najdražeg žanra. Sve do posljednjih pola sata, uvjereni smo da je u pitanju komedija s nekim šašavim tipom, kojem nisu sve na broju. Zašto? Ne znamo. Ali i nemamo vremena upitati se, zbog dinamike i zanimljivih likova, kojima se događaju, veoma, veoma neobične stvari.
Franka glumi Michael Fassbender, koji je posljednjih godina postao popularan, uglavnom zbog X-mena mlađoj publici, a redateljima i kritičarima zbog uloga u "12 godina ropstva", "Glad", "Shame". Lice je najbitnija stavka kod glume, kažu. U ovoj ulozi, Fassbender je dokazao suprotno. Svojim ponašanjem, držanjem i pjesmama, koje su apsurdne, kao njegova glava. Frank nosi papirnatu glavu do samog kraja film, te ima certifikat na koji se poziva kada je u opasnosti od otkrivanja svoje prave glave. Većini će biti jasno da s Frankom nešto nije u redu već u prvih nekoliko trenutaka. Na kraju filma *SPOILER* sumnje su nam potvrđene. Frank ima mentalnu bolest. Tema koja je svima poznata, ali malo obrađena. Zaslužuje više pažnje nego što je ima. U današnjem društvu, ljudi s mentalnim poremećajima su marginalizirani i označeni "čudacima". Filmovi i edukacija na temu nam pokazuju da su i oni samo ljudi.

Sporedni glumci su također izvrsni. Maggie Gyllenhaal glumi Claru, svojeglavu i kompleksnu ličnost. Teško ju je razumijeti, jer ni ona ne razumije sebe. Zar nismo svi takvi? Jon je neviđeni optimist iželi da sve bude dobro i lijepo i divno i mirisno i bez problema. Zaluta u bend, budući da je i sam glazbenik, te sklada. Frank ga prihvati, ostatak ne. Možda zbog toga ne želi priznati da s Frankom nešto dublje nije u redu? Tko bi si želio priznati da ga je jedino prihvatio luđak?
Film je iskustvo. Da, nasmijemo se i zabavimo, ali na kraju izlazimo s osjećajem... Ne sreće, ne tuge. Mislim da će doživljaj svakoga biti drugačiji, ovisi o vlastitom životnom iskustvu i problemima. Jer ovaj je film zapravo o svima nama. Bili mi društveno "normalni" ili ne, ovaj film će nam pomoći vidjeti druge iz novog kuta i svježe perspektive, te nam pokazati da nas Frank treba, ali i mi trebamo njega.
Do sljedećeg čitanja :)